Thursday, March 19, 2009

Bajka o ribaru i ribici

A.S.Puškin - Bajka o ribaru i ribici


Bilješka o piscu:
Aleksandar Sergejevič Puškin rodio se u moskvi 1799.godine. Pohađao je elitnu školu za plemićku djecu, gdje je već pokazao pjesnički dar. Umro je u 38.godini života od posljedica zadobivenih na dvoboju. Njegova najpoznatija djela su Evgenij Onjegin, Kapetanova kći, Bajke, Boris Godunov i Belkinove pripovijesti.

Bilješke tijekom čitanja:-stari ribar i njegova žena
-zlatna ribica koja ispunjava želje
-pohlepna i zločesta starica koja od ribice traži korito, kuću, želi biti vlastelinka, svijetla carica i na kraju vladarica mora
-žao mi je starog ribara, a ne sviđa mi se njegova pohlepna žena
-smatram da je na kraju starica zaslužila da bude opet siromašna u staroj kolibi

Doživljaj djela:
Ova kratka bajka mi se dosta svidjela jer je u njoj opisana zlatna ribica koja ispunjava želje. Ja bih isto htjela imati takvu ribicu koja bi mi ispunjavala sve moje želje.

Kratak sadržaj:
Na obali mora živjeli su starac i starica. Starac je lovio ribe, a njegova žena je prela pređu. Jednog dana je starac lovio ribe i uhvatio je zlatnu ribicu koja govori. Ribica je molila starca da je ne ubije, već je pusti natrag u more, a ona će njemu ispuniti njegove želje. Starac ju je pustio u more, ali nije ništa tražio od ribice. Kad je to ribar ispričao svojoj ženi ona ga je grdila i nazvala prostačinom i budalom i tražila da od te ribe traži novo korito. Kad je to dobila, tražila je novu kuću, željela je biti moćna vlastelinka, a zatim i svijetla carica. Živjela je u dvorcu, imala je sve što je poželjela dok je svoga muža poslala da radi u staji. Na kraju je željela biti vladaricom mora i da joj zlatna ribica služi. Ribica se na to razljutila i ništa nije na tu želju odgovorila, a kada je ribar došao kući, našao je opet svoju kolibu, ženu i prepuklo korito.

Mjesto i vrijeme radnje:
Obala i more. Ribar i njegova žena stanovali su u kolibi na obali mora, a zlatna ribica je živjela u moru.

Tema: zlatna ribica

Ideja djela:Čovjek ne smije biti pohlepan.

Analiza likova:Stari ribar - dobar i pošten starac
Starica - zla, pohlepna i nikad zadovoljna
Zlatna ribica - dobra ribica koja održava svoje obećanje

Dojam : Ova bajka mi se svidjela zato što je starac našao zlatnu ribicu, a nije mi se svidjelo što je baka bila tako okrutna i sebićna

Vrijeme radnje : Ljeto

Mjesto radnje : More, dvori,

Glavni likovi : Starac – bio je pošten i dobar
Baka – okrutna i sebična
Zlatna ribica – ribica koja je ispunila sve želje satrcu koje ih je zadala baka, ali ne i
zadnju

Sporedni likovi : Sluge, lude

Sadržaj :
Živjeli su starac i baka u staruj kolibi od gline. Starac se je bavio ribolovom, a starica je prela. Jednoga dana starac je bacio mrežu u more i izvukao punu mulja, tako nekolio puta. Kada je izvukao treći put u njoj je bila samo jedna riba i to zlatna. Riba ga je zamolila da ju pusti i da će joj tada ispuniti želje. Starac ju je pustio. Vratio se kući i to rekao starici. On ga je izgrdila i poslala da zamoli da mu da novo korito. Ribica mu je rekla samo neka se vrati kući. On je pred kolibom našao novo korito. Baka ga je izgrdila i poslala sa zatraži kuću. On je otišao i ribica mu je to ispunila. Zatim je baka kazala da želi biti bogata vlastelinka. Starac je otišao na more i zamolio ribu. Ona mu je to ispunila. Kada se je vratio vidio je veliki dvorac. U njemu je bila baka. Tukla je i derala se na sluge. Tako je prošlo nekoliko nedjelja. Tada je došao starac i baka mu je naredila da želi biti carica. Starac se je protivio ali je kasnije otičao. Zamolio je ribicu. Nakon nekog vremena se vratio, a pred sobom je vidio još veči i raskošniji dvorac. Kada je došao do bake htio joj je poljubiti noge ali ona je pozvala stražare da ga odnesu. Baki je već postalo dosadno i rekla je starcu neka zaželi od ribice daona bude carica mora i da zlatna ribica pliva oko nje i da joj ispunjava želje koje se njoj prohtije. Starac je otišao i zamoloi rabicu. Ona ga je slušala i zatim zaronila. Starac je dugo čekao odgovor. Zatim se je vrato. Vido da nema više dvorca nego open ona stara koliba.

Poučnost o djelu : Nikada ne smijemo biti oholi i sebični kao baka

20.000 milja pod morem

J.Verne - 20 000 milja pod morem

LICA:profesor Arronax,Savjet,Kanađanin,Ned Land,kapetan Nemo
MJESTO RADNJE:u dubinama mora
VRIJEME RADNJE:19.stoljeće
TEMA:pustolovine i plovidba podmornicom
OSNOVNA MISAO:normalan život na zemlji je privlačnij od svega blaga i zlata pod morem
SADRŽAJ:Godinu 1886. svi ljudi po pojavi morskog čuda.Koji god brodovi išli na istraživanj vratili su se bez rezultata.Neki su mislili da je to čudovište neprirodne snage, a druči su mislili sa je to podmornica sa beskrajno jakom pokretnom snagom:Tako je jedan brod krenuo u istraživanje namjerom da se ne vrati dok nešto ne sazna.Na tom brodu je bio profesor Arronax,njegov vječni pratilac Savjet i Kanađanin Ned Land.Profesor Arronax je rekao svim mornarima da gledaju u more ne bi li ugledali čudovište.Na moru se pojavila velika riba i prevrnula brod.Arronax,Savjet i Ned Land su skočili u more.Ugledali su podmornicu i popeli se na nju.Vrata podmornice im je otvorio kapetan Nemo.Sutradan je kapetan Nemo vodio Arronax,Savjeta i Ned Landa na ronjenje da upoznaju svijet pod morem.Tu su bile razne Školjke,ribice i različite morske trave.Arronax,Savjet i Ned Land su se čudili ljepoti morskog dna.Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala "NAUTILUS".Podmornica je bila vrlo lijepa.Imala je muzej u kojoj su se držali zlato,bisere i drago kamenje.Kapetn Nemo im je rekao da tko god dođe na podmornicu mora na njoj ostati do kraja života.Prolazili su dani i tjedni.Jednog dana Savjet je gledao kroz prozor pa povika:"profesore,dođite!"profesor priđe prozoru,pogleda i vidi čamac.Na palubi je bilo nekolko leševa jer ih je zatekao brodolom.Plovili su ka ostrvu Vanikovo.Nakon tjedan dana bili su na ostrvima Australije.Profesor je zamolio kapetana Nema da ih pusti da odu na ostrvo.Kapetan Nemo je dozvolio.Ušli su u čamac i bili naoružani električnim puškama.Ostrvo je bilo prekriveno divnom šumom.Iz dana u dan su išli na ostrvo.Jednog dana kada su bili na ostrvu i grijali se na vatri,počne padati kamenje na njih.Uhvatiše puške i pobjegoše u čamac.Uto iz šume izađoše divljaci i počnu ih gađati strijelama.Zaveslaju i odu na podmornicu.Prolazili su mjeseci plovidbe na podmornici.Jednog dana Arronax,Savjet i Ned Land se dogovore za bijeg.No nisu uspijeli jer je podmornica zaronila u morske dubine,ali nisu odustajali nego su čekali novu priliku.Podmornica je plovila prema jugu do južnog pola.Dok su plovili našli su se u klopci od ledenih stijena.Podmornica je radila punom parom i sljedećeg dana su se probili.Podmornica je jurila velikom brzinom ka sjeveru.Jednog dana Ned reče profesoru :"noćas bježimo!"Došla je noć.Profesor,Savjet i Ned ukrcaše se u čamac.U tom trenutku podmornica se našla u vrtologu.Čamac se otkvačio i našao usred vrtloga.Ujutro kada su se probudili bili su u kolibi .Pitali su se da li se podmornica izvukla?Svi troje bili su sretni što su živili

Pisma iz mog mlina

A.Daudet - Pisma iz mog mlina


Bilješka o piscu:
Alphonse Daudet rođen je u Nimesu u južnojFrancuskoj, umro je 1897.g u Parizu.U dvadesetoj godini posto je tajnik bogatog plemića i moćnog ministra u vladi cara Napleona III. U svojoj 28. godini objavljuje roman «Mališan» ili «Povijest jednog djeteta».



Naziv priče:
Tajna djeda Cornillea

Fabula:
Djed Cornille bio je stari mlinar;punih 60 g. bavio se brašnom.S velikom je ljubavlju hranio mlin. Mlinove koje je para pokretala izluđivali su ga.Stalno je govorio da ne idu tamo ida se ti razbojnici koriste parom da izrađuju kruh.Svaki dan je u mlin donosio jako puno vreća brašna u kolicima.Nitko nije znaokakva je to tajna djeda Cornillea,jedanput kada je išla njegova unuka s dečkom do mlina da dobije blagoslov.Poslije kad je djed izišao njegova unuka je vidjela da ga nema.Sjetila se da pogleda kroz prozor i vidje da je to samo prazna prostorija,a nema ni zrna žita.Vratili su se u selo i rekli sve što su vidjeli.U 2 riječi su se dogovorili da skupe pšenicu i odnesu je.Vrata mlina su bila širom otvorena i vidjeli su djeda kako sjedi tužno.Ušli su punih vreća u mlin.Djed je ponosno radio i mljeo žito.

Vrsta djela:
Alegorična priča.

Tema djela:
Djed Cornille više voli kruh koji je rađen od vlastite ruke nego od pare.

Mjesto radnje:
Mlin.

Vrijeme radnje:
Ljeto.

Opis lika:
Djed Cornille je vrlo odlučan čovjek koji više voli obične mlinove od paro-mlinova.Ima 60 godina.



Naziv priče:
Koza gospodina Seguina

Fabula:
Gospodin Seguin nikada nije imao sreće sa svojim kozama.Svakoga jutra bi prekinule konopac i odlazile u planine gdje bi ih vuk pojeo.Tako ih je sve gubio na isti način.Zato je kupio mladu kozu jer je mislio da će se priviknuti i ostati.No bio je u krivu no onda joj reče da je imao kozu koja je bila jaka i opasna kao jarac.Borila se s vukom cijelu noć i onda ujutro postala
zajutrak vuku.Bika je ujutro otišla u planinu i igrala se.Odjednom je izašao vuk i borio se s Bikom cijelu noć.Ujutro se umorila i vuku je postala sladak zajutrak.

Vrsta priče:
Alegorična priča.

Tema:
Bika je uvijek htjela u planine pa makar riskirala život.

Mjesto radnje:
Planina,livada gospodina Seguina.

Vrijeme radnje:
Dan.

Duga

D. Šimunović - Duga


Bilješke o piscu: DINKO ŠIMUNOVIĆ (Knin, 1. 9. 1873. - Zagreb, 3. 8. 1933. ) zauzima posebno mjesto u novijoj hrvatskoj književnosti kao pisac koji je stvorio našu modernu seosku novelu. U pripovijetkama ("Mrkodol", "Đerdan", "Duga", "Alkar") je opisivao Dalmatinsku zagoru i Cetinsku krajinu, a u romanima ("Porodica Vinčić, "Tuđinac") je zahvaćao i druge teme. Šimunović piše jezgrovito, sažeto, krepko. Matoš je s pravom primijetio da
Šimunovićev realizam djeluje poezijom narodne pjesme.

Vrsta književnog djela: pripovijetka
Fabula: Srna je živjela u doba kad djevojčice nisu smjele mnogo toga da ostanu vitke, blijedopute. . . Jednog je dana išla s roditeljima u vinograd kupiti grožđe. Tamo je srela Savu i Klaru. Sava je pričala kako ju je zbog njezinog veza snašla nesreća. Srna je od njih čula da se djevojčica kad prođe ispod duge promijeni u dječaka. Tada se na nebu pojavila duga i Srna je htjela proći ispod nje. Tako je išla i došla do močvare. Mislila je da ju može prijeći, ali nije mogla i utopila se. Nakon toga su se njeni roditelji preselili u napuštenu tvrđavu i tugovali. Jedne noći su se bacili s visoke litice.

Kompozicija:Uvod: Srna stalno mora biti u kući.
Zaplet: u vinogradu čuje da se djevojčica pretvori u dječaka kad prođe ispod duge.
Vrhunac: nekon što se pojavi duga, Srna odluči proći ispod nje, ali se utopi u močvari.
Rasplet: Srnini roditelji sele u tvrđavu o tuguju.
Završetak: bace se s litice.

Mjesto radnje: u i oko varoši Čardake

citat: "Odozdo rijeka Gilbuša, a odozgo klisure zarobile malu varoš Čardake na strmu obronku. "

Vrijeme radnje: prošlost

Tema: Srnina želja da bude dječak i pokušaj ostvarenja te želje.

Ideja: zabranjivanjem željenih stvari može se postići samo loše.

Motivi: zabrane, prolazak ispod duge, želja, smrt, oluja kao znak smrti. . .

Glavni likovi: Brunhilda - Srna, Sava

Sporedni likovi: majka Emilija, otac Janko, udovica Klara, Sava, ostali ljudi. . .

Jezik i stil: pripovijetka je napisana na hrvatskom književnom jeziku: štokavskom narječju i ijekavskom izgovoru. U knjizi ima mnogo opisa, najčešće osoba i krajolika. Pisac se koristi i usporedbom, metaforom, onomatopejom. . .

Koko u Parizu

I. Kušan - Koko u Parizu

Bilješka o piscu:
Ivan Kušan, književnik i prevoditelj, rođen je 1933.godine u Sarajevu.1939.godine se seli u Zagreb, gdje je završio osnovnu i srednju školu i diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti. Najpoznatija djela su mu:Koko u Parizu, Domaća zadaća, Lažeš, Melita, Koko i duhovi, Uzbuna na Zelenom Vrhu, Zagonetni dječak i Strašni kauboj.

Bilješke tijekom čitanja:trinaestogodišnji Ratko Milić, zvan Koko, Zlatko Brnčić, Zlatkov ujak(Pokle), Marie Clever, Alles Worson,
Marcel Clever, Nikolas Somais, Katsarida, papagaj Cesar, Maurice, Frederic, Charles, Jean, Michael, pisac
-Koko i njegov prijatelj Zlatko spremaju se u Pariz u goste Zlatkovu ujaku, slikaru Poklepoviću, zvanom Pokle
-Koko uči francuski jezik
-Zlatko plaši Koka da se u Parizu otimaju dječaci njihovih godina, svuda vrebaju snajperisti, bogalji imaju ugrađene strojnice, slijepci pucaju po prolaznicima
-Koko sav prestrašen od Zlatkovih priča, ipak sretno sa Zlatkom dolazi u Pariz
-slikar Poklepović, zvani Pokle odvodi ih u svoj čudan stan i pokazuje sliku Mona Lize
-Marie Clever, kći poznatog francuskog novinara Marcela Clevera, ljuta je na tatu što je nije poveo sa sobom k režiseru Worsonu koji je u Parizu snimao film o krađi Mona Lize
-Nikolas Somais želi svom slijedećem brodu dati ime Mona Liza po čuvenoj slici
-Katsarida Somais, prijatelj Marie Clever
-Koko bježi za lopovima u crvenom automobilu
-Jean i Michel otimaju Koka
-Zlatko uzima sliku Mona Lize kako bi je dao u zamjenu za Koka
-Jean i Michel otimaju Zlatka i sliku
-za sliku Mona Lize Jean i Michel traže 10 milijuna franaka od gospodina Somaisa
-Koko i Zlatko, zajedno sa slikarom, pobjegnu autobusom
-Marie Clever i Katsarida Somais prate Koka i Zlatka
-bogalj(pisac Kušan) razgovara sa slikarom Poklepovićem
-slika Mona Lize nije orginal
-Charles i Frederic traže sliku kod gospodina Somaisa
-Jean, Michel i gospodin Alles Worson kod gospodina Somaisa
-zajednički susret sviju kod gospodina Somaisa i spoznaja da nitko nije "pravi lopov"
-Koko odlazi stepenicama do prijatelja i trči, trči beskonačno trči
-Koko se probudi jer to je bio san i odluči sanjati što više tako lijepih snova

Doživljaj djela:
Roman Koko u Parizu mi se sviđa zato što je u njemu opisan san dječaka Koka.Koko sanja da se nalazi u Parizu sa prijateljem Zlatkom, da je Mona Liza ukradena, no ipak se na kraju probudi i dozna da mu je to san.Knjiga je i vrlo smiješna i pomalo napeta.


Sadržaj:
Na početku romana saznajemo da Koko s prijateljem Zlatkom putuje u Pariz, gdje živi Zlatkov ujak Poklepović, slikar kojeg Francuzi zovu Pokle.Prije odlaska u Pariz, Zlatko, koji je već bio u Parizu, pričao je Koku strašne priče o Parizu, pa ga je zastrašio.Prestrašen Koko ipak s Zlatkom sretno avionom dolazi u Pariz gdje ih dočekuje Zlatkov ujak slikar Poklepović.
Slikar Koka i Zlatka odvodi u svoj skroman stan, gdje im pokazuje čuvenu sliku Mona Lize.Prvi izlazak u Parizu bio je u brijačnicu, iako je Koko htio vidjeti poznate znamenitosti grada Pariza.Koko je primjetio neke nepoznate osobe koje bježe preko terase u crvenom automobilu pa ih je pratio, ali se nažalost izgubio.Dječaci Jean i Michel željni avanture otmu Koka misleći za njega dobiti otkupninu.Koko im je rekao da je siromašan i spomenuo je sliku Mona Lize.Jean i Michel traže od Zlatka da im za otkup Koka donese sliku.Zlatko je donio sliku, ali su i njega oteli.Koko i Zlatko uspiju pobjeći otmičarima noseći sa sobom sliku.Djevojčica Marie Clevere, kći poznatog novinara i njezin prijatelj Katsarida Somais, sin bogatog brodovlasnika, prate Koka i Zlatka.Katsarida je smatrao da njegov otac želi na svome brodu imati sliku Mona Lize, a Marie je iz očevih članaka saznala da je slika nestala.Slikar Pokle trebao je sliku donijeti na snimanje filma "Slika za milijardu", ali kako je slika nestala, on se htio baciti s Eifelovog tornja.
U potrazi za slikom Mona Lize svaki od likova odlazi najprije u stan slikara Poklea, a nakon toga u stan gospodina Somaisa, gdje svatko iznosi svoj razlog zbog čega je htio tu čuvenu sliku.Zajednički prijatelj, bivši bogalj, želio je razgovarati s Kokom, pa je on trčao beskrajnim stepenicama i probudio se.To je u stvari bio san dječaka Koka koji je pod utjecajem Zlatkovih priča bio jako uzbuđen i prestrašen,
uhvatila ga je groznica i utonuo je u duboki san"A Koko se pokrije preko glave, pomislivši kako bi možda bilo zgodno da još večeras otputuje na drugu stranu svijeta."

Mjesto i vrijeme radnje:
Mjesto radnje je Pariz, glavni grad Francuske "Ne znaš ti što je Pariz.Ondje svaki dan ima 3000 otmica.
Najviše otimaju dečke naših godina, pogotovo strance."Radnja romana počinje i završava u Zagrebu.
Vrijeme radnje je oko 1970.-1980. kad je kao glumica bila popularna Monica Vitti i glumac Peter O`Toole.
Vrijeme radnje je ljeto.

Tema djela:
Tema djela su dogodovštine dječaka Koka i Zlatka u Parizu.Oni, kao i ostali likovi u romanu, pokušaju saznati gdje je nestala slika Mona LIze.Svi to čine na vrlo zanimljiv i zabavan način.

Ideja djela:
Slika Mona Lize je glavni razlog zbog kojeg su svi likovi u romanu nastojali poput pustolova i kriminalaca doći do te slike i na lak način se obogatiti.



Analiza likova:Koko, Zlatko, ujak Pokle, Marie Clever, Katsarida Somais, Marcel Clever, Nikolas Somais, Alles Worson,
papagaj Cesar, Maurice, Frederic, Charles, Jean, Michel, pisac Kušan
-Koko-trinaestogodišnji dječak iz Zagreba, željan pustolovina, dobar, pravi se važan pred svojim prijateljima, plašljiv, ali to ne želi pokazati, voli da ga smatraju da je hrabar, voli punjenu papriku i stalno je gladan
-Zlatko-kokov najbolji prijatelj, pametan, hrabar, puno čita, voli pretjerivati, bistar, snalazi se u svakoj situaciji
-Marie Clever-hrabra, snalažljiva, voli špijunske romane i mašta da će postati šrijunka kao Mata Hari
-Katsarida Somais-sin bogatog brodovlasnika, bojažljiv, neodlučan, želi postati biciklistički as i svirati električnu gitaru

Književna vrsta:pustolovni roman

Eko-Eko

H. Hitrec - Eko-Eko

O piscu: H. Hitrec, suvremeni hrvatski pisac rođen je u Zagrebu krajem prve polovice dvadesetog stoljeća. Diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Najveći uspjeh postigao je Hitrecov roman: Pustinjski pupak.

Likovi: Eko Eko, Vesna, blizanci…

Vrijeme radnje: ljeto
Mjesto radnje: jaruga, planet Zmaz

Opis likova:

Eko Eko: On je neobičan čovječuljak s planeta Bon. Eko Eko je možda metar visok. Snježnobijelo svjetlucavo odijelo pripijalo mu se uz malo, čvrsto tijelo. On je dobroćudno biće. Došao je na Zemlju da pomogne ljudima da se riješe otpada. Pametan je i spretan.

Vesna: Vesna je djevojčica koja živi s majkom i braćom u jaruzi. Druži se s blizancima iz susjedstva. Vesna je zaigrana i vesela djevojčica. Uvijek se šali na tuđi račun. Lukavo i radoznalo pomaže Eku Eku.

Sadržaj:

U jaruzi na Hrčkovom brdu živi djevojčica Vesna i njezini susjedi. U mirnoj jaruzi jednog podneva, život remeti pojava neobičnog čovječuljka Eka Eka. Eko je došao s namjerom da očisti Zemlju od otpada. Kad mu je ponestalo energije Vesna mu je pomogla obnoviti je. Eko Vesna i blizanci su se izvrsno sprijateljili. U priči se spominje planet Zmaz. Na njemu je zarobljena Ekova sestra Eka Eka. Vesna, Eko i blizanci krenuli su na planet Zmaz. Tamo se susreću s kraljem smeća i gomilom otpadaka. Kralja i vojsku trebalo je porazit da bi mogli oslobodit Ekovu sestru. Porazili su ih uz pomoć dobroćudnih bića s planeta Zmaz. Oslobodili su Eku i vratili djecu na Zemlju. Zemlja je očišćena, a Eko se sa sestrom vratio na planet Bon.

Robinson Crusoe

D. Defoe - Robinson Crusoe

Ime pisca: Daniel Defoe
O piscu: Daniel Defoe, engleski pripovjedač,utemeljitelj modernoga romana. Živio je od 1660.g do 1731.g. Pažnju publike pobudio je svojim pustolovnim romanima, a kao romanopisac pojavio se u kasnijim godinama života. Koristio se pripovijedanjem u prvome licu i jednostavnim svakodnevnim govorom. Njegov prvi i najpoznatiji roman je "Život i čudne neviđene pustolovine Robinsona Crusoea, mornara iz Yorka" zasnovan na stvarnom događaju. To je priča o brodolomcu, koji se, udaljen od civilizacije uspjeva održati u sukobu s nesklonom prirodom. Drugi i treći dio tog romana manje su uzbudljivi. Od ostalih Defoeovih djela poznat je njegov roman o kradljivici "Zgode i nezgode glasovite Moll Flanders". Ističe se i njegova kronika o epidemiji kuge "Dnevnik kugine godine".
Tema: Robinsonov boravak na pustom otoku
Osnovna misao: Treba biti snalažljiv da bi se preživjelo
Vrijeme radnje: 1632-1637 g.
Mjesto radnje: Pusti otok
Likovi: Robinson Cruso,Petko,Četvrtko,roditelji,mornari,divljaci,ljudožderi.
Sadržaj: Dječak Robinson živio je s roditeljima u Engleskoj. Htio je kada odraste da bude mornar i da putuje svijetom. Svaki dan je na obali gledao brodove i mornare kako iskrcavaju robu. Cijelo vrijeme razmišljao je odakle je ta roba došla. Jednog dana otac mu je rekao da želi da postane trgovac, i da nastavi posao koji je on započeo. Robinson je to prihvatio, ali dok je robu prodavao uvijek je mislio odakle je ona došla i kakav je i koliki put prešla. Jednog dana sreo je prijatelja koji se spremao na put u London. Prijatelj ga je pozvao da pođe s njim. Robinson je pristao ali bojao se to reći svojim roditeljima. Ukrcao se i otplovio u nepoznato. Na putu ih je zahvatilo nevrjeme. Robinson se jako uplašio pa je otišao u svoju kabinu. Ujutro kada se bura smirila stigli su u London. Robinson se tada oprostio od prijatelja. Šetajući gradom sreo je jednog mornara koji mu je ponudio da će ga besplatno prevesti nazad k ocu. Nakon duge plovidbe u daljini su ugledali crnu točku. Ta točka je bila gusarski brod. Digli su jedra i krenuli punom snagom ali gusari su ih ipak stigli. Prešli su na njihov brod i zauzeli ga. Neke su mornare ubili, a neke bacili morskim psima. Robinsona su uzeli u robstvo. Putem je naišla jaka bura. Brod je bio pun vode. Mornari su pumpali, ali to nije ništa pomagalo. Brod je potonuo. Robinson se probudio na pustom otoku. Prvo je pokušao naći skrovište. Na vrhu jednog brežuljka bila je pećina. Robinson je odlučio da se smjesti u nju. Htio je znati kada je koji dan pa je napravio kalendar. Pokraj njegove pećine bila su dva stabla. Znao je da je danas nedjelja 26.svibanj 1654.g. i za svaki je dan na stablu urezao crtu. Jeo je kukuruz, a pio vodu iz izvora blizu njegove pećine. Četvrtog dana želio je promjeniti jelo i pošao je otokom u potrazi za hranom. Primjetio je da tamo ima divljih koza, ali da bi ih mogao uloviti bio mu je potreban luk i strijele. Sutradan je od savitljivog pruća napravio luk. Strijele je bilo teže napraviti jer ih je trebalo šiljiti, a to je teško išlo kamenim nožem.Od lišća je napravio odjeću, sandale, kapu i vreću. Sutradan je krenuo u lov. Uhvatio je jednu kozu i ponio ju kući. Ogulio je kožu i počeo jesti sirovo meso, ali mu nije bilo ukusno pa je odlučio da meso stavi na vrući pjesak. Sunce je bilo tako jako da je meso bilo polupečeno. Pala je noć i Robinson je odlućio spavati, legao je na slamu i zaspao. Oko ponoći započela je jaka kiša. Jedan grom je udario blizu njegove pećine i on se jako uplašio. Kada je izašao van vidio je da drvo pred njegovom pećinom gori. Bio je sretan, jer kada je vidio vatru to je bilo veliko otkriće, jer će sada moći jesti pečeno meso i grijati se noču. Morao je paziti da se vatra ne ugasi. Sutradan je ispleo mrežu i krenuo u ribolov. Uhvatio je tri ribe, ali je dvije pustio jer su bile male. Zadržao se dugo nemisleći na vatru, a kada se sjetio bilo je kasno jer se vatra ugasila. Robinson je tužan otišao u krevet. U jutro se probudio bolestan. Mislio je da je sada kod kuće majka bi mu kuhala čaj i bilo bi mu lijepo. Iznenada se zemlja počela tresti. Vulkan je proradio i izbacio užarenu lavu. Robinson se uplašio ali kada je vidio da lava pali drveće bio je sretan jer je na taj način ponovno došao do vatre. Od cigli što ih je sušio napravio je peć. Riba što ju je lovio više mu nije bila fina pečena jego ju je kuhao. Počeo je praviti lonce, ali imao je jedan problem, lonci su propuštali vodu. Na dno lonca je stavio sol tako da voda nije izlazila van. Oko kuće je zasadio drveće pa je imao i dvorište, pokušao je napraviti i stol i stolice. Kada je počeo bušiti rupu u drvetu odjednom su počele letjeti iskre koje su palile vatru. To je bilo novo otkriće kako da vatru dobije kada on to želi. Bojao se da kada dođe zima neće imati što jesti jer će biti previše hladno, pa je odlučio napraviti podrum u kojem će spremati hranu. Lopatom koju je napravio od školjke iskopao je duboku rupu i u nju spremao zimnicu. Nakon nekog vremena odlučio je Robinson da napravi i čamac. Zapalio je jedno drvo i obrađivao ga dok nije izgledalo kao čamac. Odlučio ga je isprobati, pa sjedne i otisne se dalje od otoka. Struja je bila jaka i nosila ga sve dalje. Jedva je uspio da se izvuče. U daljini je vidio brod koji prilazi otoku. Bura je bila jaka i brod je počeo tonuti. Sutradan je otišao do broda i tamo ugledao psa koji je jedini preživio brodolom. Robinson je psa poveo sa sobom i dao mu ime Džek. Jednog dana čuo je jaku buku sa obale. kada je pogledao uplašio se jer su na otok stigli ljudožderi. Vodili su jednog divljaka. Divljak se otrgnuo i pobjegao im. Za njim su krenula dva ljudoždera.Robinson je pomogao divljaku i spasio ga od ljudoždera. Pošto je bio petak Robinson je divljaka nazvao Petko. Petko je bio u početku plašljiv Robinson ga je odveo u pećinu i učio ga engleski. Petko i robinson su razgovarali o ljudožderima. Ujutro se u daljini vidio brod koji je topovima dozivao pomoć. Petko i Robinson su sa tog broda uzeli puške, pištolje, barut i top. Divljaci su opet došli na otok ali, sada su Petko i Robinson bili naoružani. Pucali su jednom iz topa i svi su pobjegli, samo je u jednom čamcu ostao starac koji se nije mogao micati. Petko dotrča čamcu i počne grliti starca jer je to bio njegov otac Četvrtko. On je krenuo po pomoć na drugi otok. Robinson i Petko su u daljini ugledali brod koji je prilazio otoku. Sutradan je došao jedan divljak i rekao da je Petkov otac umro. Petko se ražalostio. Brod koji je dolazio bio je europski. Petko i Robinson su krenuli na put. Kada su stigli u Englesku Robinson je otišao kući gdje je našao oca. Nakon pozdravljanja Robinson ga je upitao gdje mu je majka, ali on mu je odgovorio da je ona umrla. Kada je došla zima Petko je bio začuđen , jer nije prije nikada vidio snijeg i stalno je bio uz peć. Robinson i Petko nastavili su zajedno živjeti.