Thursday, March 19, 2009

Duga

D. Šimunović - Duga


Bilješke o piscu: DINKO ŠIMUNOVIĆ (Knin, 1. 9. 1873. - Zagreb, 3. 8. 1933. ) zauzima posebno mjesto u novijoj hrvatskoj književnosti kao pisac koji je stvorio našu modernu seosku novelu. U pripovijetkama ("Mrkodol", "Đerdan", "Duga", "Alkar") je opisivao Dalmatinsku zagoru i Cetinsku krajinu, a u romanima ("Porodica Vinčić, "Tuđinac") je zahvaćao i druge teme. Šimunović piše jezgrovito, sažeto, krepko. Matoš je s pravom primijetio da
Šimunovićev realizam djeluje poezijom narodne pjesme.

Vrsta književnog djela: pripovijetka
Fabula: Srna je živjela u doba kad djevojčice nisu smjele mnogo toga da ostanu vitke, blijedopute. . . Jednog je dana išla s roditeljima u vinograd kupiti grožđe. Tamo je srela Savu i Klaru. Sava je pričala kako ju je zbog njezinog veza snašla nesreća. Srna je od njih čula da se djevojčica kad prođe ispod duge promijeni u dječaka. Tada se na nebu pojavila duga i Srna je htjela proći ispod nje. Tako je išla i došla do močvare. Mislila je da ju može prijeći, ali nije mogla i utopila se. Nakon toga su se njeni roditelji preselili u napuštenu tvrđavu i tugovali. Jedne noći su se bacili s visoke litice.

Kompozicija:Uvod: Srna stalno mora biti u kući.
Zaplet: u vinogradu čuje da se djevojčica pretvori u dječaka kad prođe ispod duge.
Vrhunac: nekon što se pojavi duga, Srna odluči proći ispod nje, ali se utopi u močvari.
Rasplet: Srnini roditelji sele u tvrđavu o tuguju.
Završetak: bace se s litice.

Mjesto radnje: u i oko varoši Čardake

citat: "Odozdo rijeka Gilbuša, a odozgo klisure zarobile malu varoš Čardake na strmu obronku. "

Vrijeme radnje: prošlost

Tema: Srnina želja da bude dječak i pokušaj ostvarenja te želje.

Ideja: zabranjivanjem željenih stvari može se postići samo loše.

Motivi: zabrane, prolazak ispod duge, želja, smrt, oluja kao znak smrti. . .

Glavni likovi: Brunhilda - Srna, Sava

Sporedni likovi: majka Emilija, otac Janko, udovica Klara, Sava, ostali ljudi. . .

Jezik i stil: pripovijetka je napisana na hrvatskom književnom jeziku: štokavskom narječju i ijekavskom izgovoru. U knjizi ima mnogo opisa, najčešće osoba i krajolika. Pisac se koristi i usporedbom, metaforom, onomatopejom. . .

No comments:

Post a Comment