Thursday, March 19, 2009

Prosjak Luka

A.šenoa - Prosjak Luka

BILJEŠKA O PISCU :

August Šenoa rođen je 1838. godine. On je
utemeljitelj hrvatske umjetničke proze. Jedan od
najblistavijih umova druge polovice 19. st.
umjetničkim i društvenim rodom obilježio je svoje
vrijeme i utemeljio modernu hrvatsku
književnost. Ulazeći s jednakom stvaralačkom
znatiželjom u prosjačku kolibu, Šenoa u djelu «Prosjak
Luka» svojim neobičnim darom zapažanja i vještim perom
oslikava društvene slojeve svog vremena. Umro je 1881.
godine.

DNEVNIK ČITANJA :
16-50 str.

-selo Jelenje u Zagrebu
-u gostionici prosjak Luka, Mikica i njihovi
prijatelji piju
-dogovor za posao
-opis bijednog Lukinog života
-Luka prosi
-Luka i Mato razgovaraju
-Mato umire
-Luka kao prosjak vrlo bogat
-nitko za to nije znao
Luka želi Maru za ženu
Dogovor s Mikicom

50-198. str

-Mara i Andro se prvi put sastaju
-razgovor
-problemi sa šljivom
-Mikica nagovara Andrinog oca Matu da ne prihvati Maru
za nevjestu
-Andro razgovara s ocem
-Andro i Mikica razgovaraju
-Mikica i Ciganin
-Martin treba novac
-izabiranje nove vlasti
-Martin se prisjeća pokojne žene
-Andro spašava oca
-požar kod Martina
-Mato moli za oprost
-Luka prosi Maru
-Mikica smišlja plan
-Luka odlazi iz Jelenja
-Luka se baca u Savu

LIKOVI I KARAKTERISTIKE LIKOVA KROZ POSTUPKE
LUKA je bio siromašan čovjek . Rodio se kao zagrebačko
dijete. Srednje je visine. Ljudi su mu dali prezime
Nepoznania. Od rođenja pa do svoje smrti živio je kao
siroče. Jedino je imao jednu ženu , koju je nazivao
bakom. Ona je bila zla prema njemu. Često ga je tukla i
rijetko kad nahranila. Prvu suhu koru koju je dobio u
petoj godini bacili su mu pod noge kao da je pas. Prve
riječi koje razumije iz ljudskih usta su kletve na
njega. Bio je živ čovjek. Rekao je Mikici da će mu dati
100 forinti ako mu nađe zenu i to ne bilo koju nego
Maru. Od trenutka kada ga je odbila, povukao se i pola
godine živio sam. Vrativši se u selo saznao je da Andro
i Mara imaju dijete. To dijete Luka je smatrao vezom
između Andra i Mare i ako ubije to dijete, njih će se
dvoje rastati. Međutim, to nije učinio. Luka je, po
mišljenju Mikice, bio vrlo mudar. Svi su se čudili kad
je on otišao na sud, jer obično šalje pisara. Uvijek se
klonio varoške kuće. Za njega su govorili da je bogat
seljak. Svatko mu je bio dužan. Starog Matu smatrao je
ocem. Iako je imao nešto novca živio je kao prosjak jer
nije zelio život s ljudima kao ni stari Mato. Nije bio
pohlepan za novcem. Ljudi su se prema njemu ponašali
"nehumano". Njima je bilo važno je li čovjek bogat ili
siromašan. Sreća ga je cijelo vrijeme zaobilazila. Na
kraju je poginuo bacivši se u Savu.

MARA LONEARIA je bila bosonoga djevojka zasukanih
rukava koju je Luka jako volio, ali ona to nije
znala. Bila je veoma dobra, poštena i vrijedna
djevojka. Njezino srce pripadalo je Andriji. Prodavala
je mlijeko i povrće u gradu. Bila je oličenje ljepote i
dobrote. Iako je imala puno ponuda za udaju, čekala je
svog izabranika da se vrati iz vojske. Najsretnija je
bila kad su se njezin otac Martin i Andrijin otac Mato
pomirili. Tada se vjenčala i rodila sina.

MATO je bio prosjak kojeg je Luka gledao kao oca
kojeg nikad nije imao. Nije želio zivot s
ljudima. Stanovao je u staroj hrastovoj šumi, u rupi u
koju se jedva uđe. Tri godine Luka je glumio slijepca, a
Mato njegovog jadnog oca. Išli su po Međimurju, Slavoniji,
Zagrebu dok Matu nije uhvatio opaki kašalj. Luka je ostao vani,
a Mato je otišao u spilju i zaspao. Nakon nekoliko sati se probudio
i objasnio Luki gdje se nalaze novci i papir. I onda je mirno
umro. Dok je imao ženu bio je pošten seljak, posjedovao
je samo malu kolibicu, komadić zemlje i kravicu. Žena mu
je bila lijepa. No, došao je neki gospodin i zaveo
je. Kada je ona priznala svoj grijeh, on je pio i tukao
je dan za danom. I umrla je. On se kasnije pokajao, no
to nije moglo vratiti njegovu ženu. On i Luka našli su
se jedni u drugome; Mato je imao sina, a Luka oca.

MENI NAJRAŽI ODLOMAK nalazi se na 145. str , a
opisuje radost i veselje u obitelji Pavlekovia i
obitelji Lonearia. Sviđa mi se zato jer se u ovoj knjizi
između toliko tuge našla i radost.

SUD O DJELU : Ovo djelo mi se sviđa i ne sviđa. Sviđa
mi se zato jer pisac oslikava društvene slojeve svoga
vremena da vidimo kako je to nekad bilo, da zamislimo
prošlost i sviđa mi se jer jako zanimljivo. Ne sviđa mi
se zato jer ima više tuge nego radosti, završava
tragedijom glavnog lika, predugo je i ima puno likova.

No comments:

Post a Comment